Milojko Budimir: Deponija smeća u Biljanima kod Benkovca

SlikaVest, Beograd, 22. marta – U zadarskom zaleđu, na području Ravnih Kotara locirano je selo Biljane koje se deli na Gornje i Donje Biljane. Do poslednjeg  rata, po popisu iz 1991. godine, samo u Gornjim Biljanima zabeleženo je 1056 žitelja, od čega je pravoslavnih Srba bilo 1033, a ostalih 23. Posle hrvatske vojno-redarstvene operacije „Oluja“ u Biljanima nije ostao niko,  a kuće su porušene i devastirane.

Na dan 17. juna 2007. godine zabeleženo je da je iz Gornjih Biljana 170 žitelja izvadilo hrvatska dokumenta, a da ih se vratilo na zgarišta svojih kuća tek 40. U Donjim Biljanima 1991. godine popisano je 1051 žitelj, od čega 1020 Srba, a ostalih 31. Na dan 17. juna 2007. i ovde je zabeležen  231 žitelj sa podignutim dokumentima, dok ih se 31 vratio.

Najnoviji atak na ovo srpsko selo Biljane Donje, predstavljalo je  otvaranje deponije industrijskog smeća, iz nekadašnje Tvornice elektroda i ferolegura, iz Šibenika, na parceli od oko 2 ½ hektara. Prevoznik ovog najverovatnije kancerogenog, a sigurno opasnog po zdravlje, smeća bila je zagrebačka firma MLM grupa, čiji je vlasnik Sadik Čolić. Kao kuriozitet ovog nasilja nad selom predstavlja asfaltna traka od magistralnog puta do deponije, kojom prilikom su oštećene dve kuće i dva dvorišta, a da nijedna kuća povratnika nema do svog dvorišta asfalt. Na ovoj lokaciji nalazi se oko 150 hiljada tona otrovne troske koja godinama zagađuje prirodu i šteti zdravlju ljudi.

Sledeći atak na  Biljane predstavlja spalionica organskog otpada sa lokacijom u samom centru sela. Možemo samo pretpostaviti kakav je to organski otpad, budući da u obližnjem Zadru, osim velikog bolničkog kompleksa, postoji i čitav niz firmi koje se u svom poslovanju susreću sa sličnim problemom.

Ovi primeri najbolje oslikavaju stanje u kome su  se godinama  nalazile  Srbi povratnici, ne samo na području Ravnih Kotara nego i u svim onim sredinama u Hrvatskoj, gde su do poslednjeg rata predstavljali većinsko stanovništvo. Ni molbe upućene predstavnicima Srba od kojih su neki sa ovog područja a bili su koalicioni  partneri  vlasti nisu urodile plodom. Ovakav odnos jasno govori o namerama Hrvatske države prema svojim državljanima srpske nacionalnosti. Indikativno je bilo da se do pre nekog vremena nije oglašavao ni Pokret zelenih, što je ukazivalo da je sve  dozvoljeno u Hrvatskoj kada su Srbi u pitanju?!

Do zaokreta je ipak došlo tek kada su i sami Hrvati uvideli da im veća šteta preti od tog kancerogenog otpada nego od Srba povratnika. Reagovali su i neki saborski zastupnici prozivajući ministra zaštite okoline i ministra turizma.

Posle više godina Evropska komisija iz Brisela donela je odluku da će Evropskom sudu u Luksemburgu tužiti Hrvatsku jer nije osigurala adekvatan nivo zaštite ljudskog zdravlja i okoliša oko lokacije „Crno brdo“ u Biljanima Donjim, u blizini grada Benkovca. Iako se Hrvatska bila obavezala da će rešiti ovaj problem do toga nije došlo. Opasno „Crno brdo“ nije uklonjeno i sada opasnost ne preti samo Srbima povratnicima nego i onečišćenju podzemnih voda i vazduha.

Prema pravilima EU, Hrvatska je trebala poduzeti mere za zaštitu podzemnih voda i sprečavanje raspršivanja štetnih čestica kroz vazduh. Kako problem do sada nije rešen Komisija je odlučila tužiti Hrvatsku.

Ukoliko Sud EU-a presudi protiv Hrvatske, ona će biti obavezna da postupi po toj presudi. Sud je zadnja opcija od koje Komisija može tražiti i da se država koja je povredila propis novčano kazni.

U prvom momentu ova deponija predstavljala je atak na povratak prognanih Srba, ali se još jednom potvrdila ona narodna „ ko pod drugim jamu kopa sam u nju pada“.

*Generalni sekretar Udruženja Srba iz Hrvatske; tekst prenet iz današnjeg izdanja dnevnog lista Politika

(Visited 70 times, 1 visits today)

You might be interested in